Stefan i Dragana (sleva nadesno) - Prezentacija na državnom takmičenju

Osnovna škola Boško Radulović nalazi se u selu Komani, samo osam kilometara udaljeno od urbanog dijela Podgorice. U ovoj školi 14% učenika je klasifikovano kao učenici sa posebnim potrebama za učenje.

Nizak socioekonomski status u djetinjstvu povezan je s lošim kognitivnim razvojem, jezikom, pamćenjem, socioemocionalnom obradom i posljedično lošim prihodima i zdravlju u odrasloj dobi. Uzimajući u obzir te izazove crnogorskog društva uopšte i posebno učenika Komani osnovne škole, projektni tim je izrazito pozdravio projekt Škole za 21. vijek, jer je pružio priliku učenicima iz nepovoljnog socio-ekonomskog okruženja, a posebno djevojčicama, da uče, bave se i zabavljaju.

Neke djevojke su preuzele vodeće uloge. Štaviše, ovaj projekat je obuhvatio učenike svih uzrasta i sposobnosti. Čak su i studenti koji nisu željeli aktivnu ulogu na početku projekta na kraju pokazali interes za tehnologiju i kodiranje. U projektu su učestvovala i četiri učenika sa smetnjama u učenju. Ukupno 27 učenika osnovne škole Komani bilo je uključeno u projekat.

Višekurikularni projekt - model grada sa pratećim saobraćajnim propisima i ostalim elementima

Više o projektu

Koristili su Micro:bit za stvaranje prometnog modela za podršku studentima iz ruralnih područja da razumiju saobraćajna pravila i osnove ponašanja u prometu u velikim gradovima. Ovo je bilo veliko učenje i za nastavnike i za učenike.

Klub za kodiranje bio je mjesto susreta učenika i nastavnika radi razmjene ideja i stvaranja međupredmetnog projekta. Okupljali su se najmanje jednom sedmično u učionici informatike, gdje su studenti radili na razvoju zajedničkih projekata koristeći Micro: bit uređaje.

Studenti s poteškoćama bili su aktivno uključeni u rad grupnih kodova. Na primjer, jedna djevojka sa poteškoćama u učenju iz 5. razreda bila je zadužena za bodovanje tokom kviza. Prema riječima naših ispitanika 'bila je vrlo zadovoljna svojim zadatkom i ponosna na sebe'. Još dvoje učenika iz sedmog i devetog razreda bili su dio timova i oni su također uživali.

Učitelj matematike bio je vrlo ponosan što je objasnio postupak i cilj projekta:

‘Kad smo izrađivali maketu grada, ideja je bila da se djeca sa sela upoznaju sa saobraćajnim propisima. Uključili smo kružne tokove, reklame, škole itd. Čak smo razmišljali i o tome kako uključiti sponzore tog nastavnog sredstva. Ako djeca, na primjer, pravilno odgovore na pitanje, onda mogu preći ulicu. Ako nisu, moraju se vratiti. Djeca su sve sama radila. Cilj igre bio je ići od kuće do škole, ali dvije ekipe moraju krenuti drugim putem, ali s istim brojem raskrsnica kako bi im to jednako otežalo. Pitanja dobivaju na svakom raskrižju. Mikro: bit smo koristili za obavljanje nekih osnovnih operacija. Na primjer, paljenje semafora. Nismo koristili kondicioniranje. Međutim, svi smo uspjeli savladati barem neke osnove Micro: bitova.

... ‘uključila se cijela škola. Projekt je bio za učenike od šest do devet razreda. Ali omogućili smo učešće i učenicima nižih razreda. Najmlađi su takođe nešto radili. Uključili smo one koji su studiozni i one koji imaju posebne potrebe i one koji su dobri studenti i oni koji to nisu, uključili smo i veliku i malu djecu.

Uticaj projekta

Projekt je značajno utjecao na školu, uključujući na nivou vještina i samopouzdanja pojedinih učenika, povećano učešće učenika i poboljšane odnose među učenicima te između učenika i nastavnika.

Studenti koji su najaktivnije učestvovali u projektu izrazili su želju da im projekat nastavi pružati priliku da dalje unaprede svoje kodirajuće vještine, poboljšaju svoje pojedinačne projekte, putuju i predstave svoj rad na regionalnom nivou.

Dalje, učenici su također cijenili neovisnost koja im je dana i s tim u vezi jedan od njih kaže: ‘učitelji nam dopuštaju da sve radimo sami. Osnažilo nas je i dalo nam snagu za uspjeh ’. Drugi student naglasio je da je projekat takođe zbližio studente i nastavnike.

Gore spomenuti projekat široko je uticao na probleme rodne nejednakosti. Svjesni statusa žena u crnogorskom društvu, nastavnici uključeni u projekat namjerno su podsticali djevojke iz škole da učestvuju u projektu. Jedan nastavnik je u tom smislu rekao: ‘Crna Gora uvijek spušta ženu. Zbog toga smo se fokusirali na devojke. U školi od 27 učenika, imamo samo dvije djevojčice u razredima 6-9, a obje su odabrane za voditeljice timova. Jedna od devojčica koja je preuzela ulogu vođe tima Dragana je dete sa sela, dete dvoje roditelja koje su završile samo osnovnu školu. U početku je bila nemotivirana i nije htjela ni sudjelovati u projektu. Kasnije je oklijevala da učestvuje u javnoj prezentaciji projekta. Učitelji su se posebno potrudili da je ohrabre da učestvuje, dali su joj prostora da donosi odluke i vodi svoj tim.

Sama djevojčica spomenula je da je projekat pozitivno utjecao i na njene dvije mlađe sestre jer su mogle vidjeti 'da djevojke mogu kodirati' i da su 'naši potencijali neograničeni'. Sada je u srednjoj školi, ali prema njenim riječima i dalje je vrlo ponosna na sve što je postigla u ovom projektu. To joj je dalo osjećaj samopostizanja i samopouzdanja. Nikada više neće pomisliti "Ja sam samo djevojka sa sela. I to ne mogu ili ne zaslužujem".
Podijelite sadržaj